to be without you |
i don't know what it's like

Balletto righello

27.03.2011. (nedjelja)

Hodala je promrzlom ulicom. Tirkizni sal isticao joj je nebeskoplave oci. Kasni. Ubrzala je korak. Ne, ne, zapravo ne kasni. Ima jos dvije minute. No svejedno nece stici.

Torbu je odlozila na pod i pocela je polako svlaciti odjecu. Jaknu, rukavice, sal, kapu. Skinula je vestu, a zatim i majcu. Donji dio trenirke vec je imala na sebi. Iz torbe je izvadila svoje balerinke. Na njima se vidi trag njene naporne i redovite vjezbe. Oblacila je pozaljivo jednu po jednu. Svoju kratku plavu kosu zavezala je u rep, a siske je ukrotila ukosnicom. Spremna je.

Osvijetljena dvorana i veliko ogledalo, koje se pruza preko cijelog zida.
''Pripremi se, pocinjemo.'' zustila je hrapavim i strogim glasom njena trenerica, Madame. Bila je to elegantna i profinjena zena srednjih godina.

Glazba je pocela... Nije cula glazbu. Ona ju je osjecala. Svaki dio njezina tijela osjecao je glazbu. I prepustio se. Cijeli podij bio je njen. Vladala je njime. I glazbom. I baletom. Cak su i vlasi njene kose plesale.
'' Molim te, reci mi da se tek zagrijavas. Ovo je strasno. Idemo ispocetka.''

Madame nikad nije bila dovoljno zadovoljna. Perfekcionist. ''Primitivno.'' Pomislila je.

22:37 | Komentari (6) | On/Off | Print | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Post
Box1
box2
box3
box4

Adjustment by: BD dz