Porta respiro
25.03.2011. (petak)
Bijeli zidovi, veliki bijeli prozor. Skucena prostorija, samo crna elegantna stolica u sredini. Jedino sto je u toj sobi disalo bila je Ona. Prolazila je kroz svoju dugu, crnu kosu dovodeci ju do savrsenstva. Sunce je, probijajuci se kroz prozore, dolazilo do nje.
Lagano je pjevusila. Usnice su se razvile u osmijeh. Podmukli osmijeh.
I pjev ptica naglo je utihnuo.
Dakle, da. Imam i ja 2 bloga. Na ovom blogu cu pricati o osobnom stanju, a ovo je blog za pisanje. Nekad ce biti pjesme, price, dio knjige i slicno... Treba mi ovaj blog, a znam da ce mi trebati i onaj. Komentiram s oba dva, uopce ne gledam koji je prijavljen. Ovo gore je samo primjer necega sto bi moglo doci. Ispricavam se na ovom ''ukosenom'' dijelu, ali posto je 1. post moram vas nekako uputiti. Hope you will like this!
Zvuk njezinih crnih potpetica odzvanjao je prostorijom. Otvorila je prozor, a lagani povjetarac raspuhao joj kosu. Vlasi njene, do maloprije savrseno pocesljane kose, viorile su na laganom povjetarcu. Djecji smijeh dopirao je iz daljine.
Zvuk njezinih crnih potpetica opet je odzvanjao prostorijom. Zauzela je svoju poziciju u stolici, izgledavsi kao diva. Vlasi njene kose opet su stajale mirno.
Lagano je pjevusila. Usnice su se razvile u osmijeh. Podmukli osmijeh.
I djecji osmijeh pretvorio se u plac.
Zaboravila sam reci glavni razlog zasto uopce objavljujem svoje djelo. Treba mi negdje ispusni ventil kroz pisanje raznih prica. I sto vise pisem, inspiracija je veca, a ja postajem bolja. Treba mi vjezbe i citatelji koji su mi spremni dati kritike, a jednom nadam se i pohvale.
18:28 |
Komentari (8) |
On/Off |
Print |
#
Porta respiro
25.03.2011. (petak)
Bijeli zidovi, veliki bijeli prozor. Skucena prostorija, samo crna elegantna stolica u sredini. Jedino sto je u toj sobi disalo bila je Ona. Prolazila je kroz svoju dugu, crnu kosu dovodeci ju do savrsenstva. Sunce je, probijajuci se kroz prozore, dolazilo do nje.
Lagano je pjevusila. Usnice su se razvile u osmijeh. Podmukli osmijeh.
I pjev ptica naglo je utihnuo.
Dakle, da. Imam i ja 2 bloga. Na ovom blogu cu pricati o osobnom stanju, a ovo je blog za pisanje. Nekad ce biti pjesme, price, dio knjige i slicno... Treba mi ovaj blog, a znam da ce mi trebati i onaj. Komentiram s oba dva, uopce ne gledam koji je prijavljen. Ovo gore je samo primjer necega sto bi moglo doci. Ispricavam se na ovom ''ukosenom'' dijelu, ali posto je 1. post moram vas nekako uputiti. Hope you will like this!
Zvuk njezinih crnih potpetica odzvanjao je prostorijom. Otvorila je prozor, a lagani povjetarac raspuhao joj kosu. Vlasi njene, do maloprije savrseno pocesljane kose, viorile su na laganom povjetarcu. Djecji smijeh dopirao je iz daljine.
Zvuk njezinih crnih potpetica opet je odzvanjao prostorijom. Zauzela je svoju poziciju u stolici, izgledavsi kao diva. Vlasi njene kose opet su stajale mirno.
Lagano je pjevusila. Usnice su se razvile u osmijeh. Podmukli osmijeh.
I djecji osmijeh pretvorio se u plac.
Zaboravila sam reci glavni razlog zasto uopce objavljujem svoje djelo. Treba mi negdje ispusni ventil kroz pisanje raznih prica. I sto vise pisem, inspiracija je veca, a ja postajem bolja. Treba mi vjezbe i citatelji koji su mi spremni dati kritike, a jednom nadam se i pohvale.
18:28 |
Komentari (8) |
On/Off |
Print |
#
