to be without you |
i don't know what it's like

Lo voglio. Non ho uno.

19.06.2011. (nedjelja)

Volim njegove crte lica. Njegov nos. Njegov ten.
Volim kako mu kosa leprsa kada god nesto napravi, kada rukama kroz nju prolazi.
Volim njegove plave oci, pogled s njih ni ne bih skidala. Otkrivaju sve ono sto on duboko sakriva.
Volim svaki njegov pokret, svaku rijec koja izadje iz njegovih prekrasnih usana.
Volim njegov dodir, svaku rijec koju s njim razmijenim. Volim njegov pogled. Ja trebam njegov pogled.

Rekla bih: Ljubav je slijepa. No, ovo.. Ovo nije ljubav, ovo je daleko od toga. Ja nista od toga ne volim, samo mi se jako svidja.
I svaku stvar koju krivo radi, sve lose sto napravi, nista ne moze unistiti pocetnu iluziju.

Volim njegovu blizinu, volim osjetiti da je tu negdje. Volim svako mjesto gdje smo bili u isto vrijeme, svaku sekundu koju smo dozivjeli. Sve sto ima veze s njim, ja to volim. Kada nije blizu, samo zelim da je. Da ostane i ne ide.
Volim to sto on pokrece u meni ono sto ni nisam znala da imam.

Zelim njegov zagrljaj, njegovu rijec.Njegov pogled. Njegov dodir. Zelim njega i sve sto ima veze s njim. Njegov poljubac.
Zelim da mu je stalo toliko koliko i meni, da to pokaze. Zelim da i on sve ovo zeli. Zelim da pomisli na mene, da me se s osmijehom sjeti.
Ja to zelim. A nemam.

19:07 | Komentari (14) | On/Off | Print | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Post
Box1
box2
box3
box4

Adjustment by: BD dz